A-udžbenici, A-panel, pop-up interaktivna rješenja ispita, zapisi realizacije nastavnih sati za e-Dnevnik, individualizirani kurikulumi, ispitna mapa, prilagođeni ispiti znanja... Imamo Baš TO što vam treba!

Povodom obljetnice vojno-redarstvene akcije „Bljesak”

Piše: Domagoj Novosel

Godine 1994. pobunjeni Srbi na okupiranom teritoriju Republike Hrvatske uspostavili su određene kontakte i započeli pregovore  s hrvatskim vlastima. Njihov sve lošiji vojni, ali i ekonomski položaj prisilio ih je na pregovore s Vladom Republike Hrvatske i na određene ustupke. Hrvatska je strana također imala interesa u međusobnim odnosima, prije svega otvaranje autoceste Zagreb – Okučani – Lipovac, a čije su određene dionice prolazile preko teritorija pod nadzorom vlasti „Republike Srpske Krajine”. Krajem 1994. godine promet je uspostavljen, a srpska je strana dobila određene ekonomske povlastice hrvatskih vlasti. Unatoč uspostavljenim odnosima, povjerenje je bilo krhko, a narušeno je incidentom koji se u travnju 1995. godine zbio kod Okučana. Autocesta je ponovno zatvorena, a hrvatska se strana počela pripremati za vojno-redarstvenu akciju širih razmjera.

Unatoč podređenom položaju u odnosu na Republiku Hrvatsku i već započetim pregovorima 1994. godine, politički vrh pobunjenih Srba odbio je plan međunarodne zajednice, tzv. „Plan Z4” koji je uključivao široku autonomiju Srba u Hrvatskoj. Hrvatska je strana načelno prihvatila „Plan Z4”, ali samo kao temelj za daljnje pregovore, no zapravo ga je smatrala neprihvatljivim za Republiku Hrvatsku. I dok je za hrvatske vlasti bilo logično odbacivanje plana koji je u svojoj biti stvarao „državu unutar države”, osobito u trenutku jačanja hrvatske vojne moći, začuđujuće je bilo što ga je olako i brzo odbacila srpska strana. Zbog svega toga bilo je očito kako se novonastala situacija, osobito u zapadnoj Slavoniji, mogla riješiti samo vojnom intervencijom hrvatskih snaga.

Ona je doista i započela 1. svibnja 1995. kada je u samo pet dana više od 7000 hrvatskih vojnika i redarstvenika slomilo otpor srpskih snaga te izbilo na granicu s Bosnom i Hercegovinom. Zanimljiv je podatak kako su hrvatske snage u napad krenule bez klasične i uobičajene topničke pripreme kako bi postigle što veći učinak iznenadnog napada na koji neprijatelj nije bio spreman. Glavnina srpskih snaga predala se 4. svibnja u blizini Pakraca. Bili su to dijelovi 18. korpusa „Srpske vojske Krajine”. Tom su prilikom hrvatske snage zarobile Veljka Džakulu, srpskog političara i jednog od inicijatora srpske pobune na ovom području. Nezadovoljan neuspjesima vlastitih snaga na bojištu politički vrh pobunjenih krajinskih Srba odlučio se za odmazdu nad hrvatskim civilnim stanovništvom. Dalekometnim projektilima raketirani su hrvatski gradovi, između ostalih i glavni grad Zagreb u kojem je poginulo sedam, a ranjeno 180 hrvatskih civila. U vojno-redarstvenoj akciji „Bljesak” hrvatske su oružane snage oslobodile oko 510 km2 i osigurale temelj za sljedeću operaciju kodnog naziva „Oluja”. Ratne gubitke podnijele su obje strane, s time da su one bile znatnije kod pobunjenih Srba. Više od 300 poginulih i oko 1500 zarobljenih vojnika najbolje svjedoče o tome, dok je s hrvatske strane bilo 42 poginulih. Osim velike vojne pobjede i oslobođenja znatnog dijela okupiranog teritorija Republike Hrvatske, vojno-redarstvena akcija „Bljesak” ostala je zapamćena i po pogibelji poznatog hrvatskog zrakoplovca Rudolfa Perešina, čiji je zrakoplov oboren 2. svibnja.

Javnost, ali i hrvatsko vodstvo očekivali su kako će operacija „Bljesak” potaknuti pobunjene Srbe u Kninu na pregovore i mirno rješenje. No njihovo ustrajanje na stvaranju samostalne srpske države na okupiranom hrvatskom teritoriju dovelo je do nove operacije Hrvatske vojske i policije. Operacija pod kodnim nazivom „Oluja” uništila je njihove ambicije i vratila Hrvatskoj ponajveći dio okupiranog teritorija.