A-udžbenici, A-panel, pop-up interaktivna rješenja ispita, zapisi realizacije nastavnih sati za e-Dnevnik, individualizirani kurikulumi, ispitna mapa, prilagođeni ispiti znanja... Imamo Baš TO što vam treba!

Igra u nastavi TZK

Piše: Lidija Križanić

U tjednom opterećenju učenika prvog razreda nastavni predmet Tjelesna i zdravstvena kultura prisutan je s tri sata. Rasprave o toj tematici obično završavaju zaključkom kako treba težiti svakodnevnom organiziranom tjelesnom vježbanju s čime su svi dionici odgojno-obrazovnog procesa suglasni. Ipak, posljednja reforma nije mijenjala broj predmeta kao ni njihovu satnicu i trenutno se ne nazire veća promjena u nekim bliskim projekcijama u budućnosti.

Na učitelju primarnog obrazovanja velika je i jednaka odgovornost u kvaliteti provođenja nastave kako tzv. obrazovnih tako i u provođenju nastave tzv. odgojnih predmeta.

TZK je obično svim prvašićima omiljeni predmet. Razlog je vrlo jednostavan – TZK donekle ublažava promjenu u djetetovu načinu života, nadoknađuje smanjeno kretanje i bezbrižnu igru. Upravo je IGRA snažan alat kojim se istovremeno ostvaruju kurikulom zadani ishodi i očekivanja i mnoge druge ne manje važne zadaće. Upravo zbog toga igru možemo smatrati najsvestranijim sredstvom tjelesne i zdravstvene kulture.

Igra može biti prisutna u svim dijelovima sata. U prvom razredu najčešće za početak sata odabiremo upravo igre. Također, dobro je početi s jednostavnim elementarnim igrama čija će pravila učenici lakše usvojiti i u kojim greška jednog učenika neće štetiti ostalima. Postupno se prelazi na štafetne igre i kasnije, na jednostavne oblike sportskih igara.

Ovdje donosim neke od najdražih igara mojih učenika. Većina njih se nalazi u starim priručnicima TZK-a. Bojazan da su te igre dosadne, već svima poznate i pomalo „staromodne“, potpuno sam odbacila sa sadašnjom generacijom učenika koji se jako vesele upravo tim igrama.

Na samom početku učili smo što brže i pravilnije stati u vrstu pomoću igre „Koje jato brže leti“. Nakon čitanja bajke Vuk i sedam kozlića s velikom uzbuđenošću igrali smo „Tko se boji vuka još“. Od igara u kojima se pojavljuje neki lovac izdvajamo „Lastavice traže gnijezda“ i „Spas je na strunjači“. Skupljanje bodova za svoju ekipu vježbamo igrama „Tko je skupio više loptica“ i „Okretanje kapica“.

 

 

Svaku novu igru ukratko opišemo, započinjemo i završavamo dogovorenim znakom uz obvezno proglašavanje pobjednika ili dodjeljivanje bodova. Neke igre smo modificirali i „razvili“ pravila kojima smo igru učinili nama zanimljivijom. Ponekad i mala promjena oteža pobjedu i tako igru učini primamljivijom. Uz sve navedene dobrobiti igre, izdvajam njegovanje i izoštravanje osjećaja za pravednost, upornost i uviđanje važnosti suradnje u timu.

Kratak opis navedenih igara.

Koje jato brže leti
Učenici su podijeljeni u dvije skupine (jata) koje se nalaze na crti (žici). Na dogovoreni znak „ptice slobodno lete“ u određenom prostoru do ponovnog znaka kada nastoje što prije „doletjeti“ na svoju „žicu“. Jedan bod osvaja jato koje prije stigne na žicu. Igramo više puta, zbrajamo bodove i tako proglasimo pobjedničko „jato ptica“.

Poplava – tuča
Ova jednostavna i predvidiva igra ipak je vrlo omiljena. Učenici slobodno trče. Na učiteljev povik „Tuča!“ nastoje sakriti, zaštititi glavu ispod nekog pomagala ili sprave. Na povik „Prošla opasnost!“ učenici nastavljaju trčati po dvorani. Na povik „Poplava!“ nastoje se popeti na neku spravu.

Lastavice traže gnijezda
U dvorani koristimo obruče za označavanje „gnijezda“, na vanjskom igrališto kredom crtamo krugove. Obruče postavimo na što većem prostoru tako da upotrijebimo jedan do tri obruča manje nego što ima učenika. Učenici se nalaze u vrsti na jednom kraju dvorane, čuče na žici i mašu savijenim rukama oponašajući ptice. Na znak trče i nastoje zauzeti jedan obruč (gnijezdo). U gnijezdu može biti samo jedna ptica. Igru ponavljamo nekoliko puta.

Spas je na strunjači
Učenici su podijeljeni u četiri skupine koje se nalaze na četiri strunjače postavljene u kutove zamišljenog četverokuta. Jedan, a kasnije i dva lovca stoje u sredini. Na znak, skupine pretrčavaju sa strunjače na strunjaču u smjeru kazaljke na satu. Lovci nastoje dodirom uhvatiti nekog učenika kako bi s njime zamijenili ulogu. Hvatanje je dozvoljeno samo dok traje pretrčavanje sa strunjače na strunjaču.

Okretanje kapica
Učenici su podijeljeni u dvije skupine od kojih je jedna označena prslucima u boji ili na neki drugi uočljivi način. Skupine stoje u dvije vrste odvojene jedna od druge. Na većem prostoru ispred njih nalazi se paran broj kapica tako da ih je pola okrenuto naopako. Svaka skupina ima svoje kapice. Na znak, skupine kreću u „osvajanje“ što većeg broja svojih kapica. Skupina nastoji drugoj skupini okretati kapice na suprotnu stranu. Jedan učenik smije odjednom okrenuti samo jednu kapicu i kad je okrene ide dalje, odnosno ne zadržava se pored kapice. Na znak za završetak, učenici odlaze na početno mjesto, a učitelj prebrojava pravilno postavljene i naopako okrenute kapice. Bod osvaja skupina koja ima više kapica u „svojem položaju“. Skupina može izgubiti onoliko bodova koliko je učenika preokrenulo kapice nakon znaka za kraj.