Primjena smjernica za prilagodbu i individualizaciju u radu s učenicima s teškoćama u razvoju u Alfinim udžbenicima | piše: Željka Butorac, prof. logoped.
Jednostavno s Alfom! To je odgovor na sva pitanja koja si postavljate u ovim zahtjevnim trenutcima, u kojima niste u mogućnosti prenijeti gradivo svojim učenicima na uobičajeni način.   ...

Vesela lektira

Volim čitati zato što čitajući putujem, razmišljam, osjećam, smijem se... i ponekad plačem.
S knjigom ulaziš u novi svijet, naučiš, doživiš, prepoznaš se, opustiš…
Mislim da je važno čitati jer je to posebno iskustvo koje se ne može doživjeti drugim medijima.
(ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA KNJIGA U RH, 2019.)

Ovako vjerojatno progovaraju ljubitelji knjiga i čitanja jer i sama sam takva, ali mlađima je to naporno, daleko i strano. Oni čitaju jer moraju, uglavnom bez zadovoljstva i već dugo im je to teret koji zahtijeva dodatno vrijeme, angažman, strpljenje i disciplinu.

Kod učenika je poznat pad volje i motivacije za čitanjem i s tim problemom susrećem se godinama kao učiteljica, ali i kao roditelj. Sustavno se bavim tom problematikom već više od desetljeća te raznim načinima potičem učenike na ljubav prema čitanju, knjizi i pisanoj riječi.

Neprestano je potrebno prilagođavati se novim generacijama jer u vremenu klika mišem i pojave informacije istoga trena teško se usredotočiti na tekst i doći do posljednjeg lista slikovnice ili knjige. Nedostaje strpljenja koje je baš tim novim mališanima veliki izazov. O raznim poticajima čitanja kod učenika, projektima i suradnjama već sam opširno pisala u e-Biltenu HČD-a https://Vrijeme_za_pricu-Primjer_dobre_prakse i u Školskim novinama (br. 33 od 31. 10. 2017.) te govorila na Županijskim učiteljskim vijećima, ali i šire.

Moja motivacija prisutna je sa svakom novom družinom koju upoznam tijekom svog učiteljskog putovanja, a dodatno otkriće za razne poticaje bila mi je i knjiga Kreativni pristup lektiri autorica M. Gabelice i D. Težak, koja je morala naći mjesto i na mojoj polici, te istoimena FB grupa. Željela sam i ja, kako bi autorice rekle, „…vratiti sjaj našoj lektiri i zaljubiti mlade generacije u nju.“

Znala sam da mi je to još jedan novi, kreativni početak koji će ponovno iznjedriti neke dobre suradnje i koji ni ova epidemija neće zaustaviti, već možda samo malo usporiti.

Odavno ne robujem klasičnom dnevniku čitanja, šabloniziranim zadacima koje onda krene ispunjavati uža i šira rodbina, jednom satu na kojem svi predaju dnevnike uz par pitanja, već je svaki sat drugačiji, a nastojim da ih i moji učenici iščekuju jer ne znaju što sam im još sve pripremila. I tako se lektira odulji na 3 do 4 školska sata uz korelaciju i s drugim nastavnim predmetima.

I ovaj put nezaobilazna je suradnja s bibliobusnom službom GK Ivan Goran Kovačić iz Karlovca koju čine Nataša Vojnović i Nikola Solomun te knjižničarkom OŠ Rečica Svjetlanom Basarom. Spremni su izaći u susret, realizirati moje zamisli, predložiti nešto što bi se baš fantastično uklopilo u zamišljeno. 

Kako i slabijim čitačima lektire mogu postati zanimljivije?

Odlučila sam svaku obrađenu lektiru ukratko prezentirati i učenicima i roditeljima na razrednoj mrežnoj stranici kako bi vidjeli što se radilo i koliko su se trudili.

https://maja-razredna-stranica/kreativna-lektira

Raznim alatima u koje sam sažela obrađeno djelo nastojala sam ih zainteresirati jer kad su sebe vidjeli u nekom kratkom uratku, bili su dodatno motivirani.

Uvidjeli su da o pročitanom djelu možemo razgovarati na razne načine pa su s vremenom iskristalizirali koji im je način bio najdraži.

Kada smo čitali bajku Ružno pače H. C. Andersena, sat lektire osmišljen je kroz suradnju s bibliobusnom službom GK I. G. Kovačić iz Karlovca u kojem je bila organizirana pripovjedaonica bajke uz pomoć slikopriče u kojoj su učenici aktivno sudjelovali uz tetu Natašu. Na satu se uz kocku pričalicu slagao tijek događaja, upoznavalo se likove i njihove osobine, opisivalo pačića, labuda..., slagala se slika (puzzle) nekog dijela bajke i na kraju su učenici  rješavali križaljku kao sažetak svega odrađenog.

 

Posebno je bio zanimljiv sat obrade lektire Stanari u slonu D. Horvatića. Tijekom sata izmjenjivale su se različite aktivnosti; razgovor o pročitanom, križaljke, listići… Kotrljanjem kocke pričalice učenici su saznali razne zanimljivosti o slonovima, a radeći u trojkama stavila sam ih u situaciju da se oni trebaju doseliti u slona i da to prikažu crtežom na ponuđenom predlošku A3 formata. Bilo je vrlo dinamično i zabavno, a kući se otišlo s nekim novim znanjima o slonovima. Dobiveni radovi još uvijek krase učionicu jer „…učiteljice, tako smo ih super napravili da ih je šteta maknuti“. I nisam. Oduševljava svaki crtež jer tu je bilo povrtnjaka, vrtova, bazena, kutaka za čitanje, neobičnih liftova, spuštalica...

 

Božićna bajka Nade Iveljić obrađena je kao lektira u vrećici uz gledanje istoimenog crtanog filma. Stol za prezentaciju čekao je svakog od njih i za prvi nastup i prezentaciju ovakvog tipa bili su doista snalažljivi i rječiti te uz pomoć i potpitanja snalazili su se i oni kojima je zatrebalo. To je bilo vrlo poticajno i za učenike koji imaju primjeren oblik školovanja. Našlo se u vrećicama svega. Posebno ih je razveselio kratki video uradak o njihovim aktivnostima.

https://spark.adobe.com/Kreativna-lektira

 

Na isti način obrađena je i priča Ele Perozzi Maca Papučarica tijekom učenja na daljinu jer prvotni plan za ovu lektiru, koji je bio potpuno drugačije zamišljen, promijenjen je u trenu. Lektira iz vrećice ponovno je potaknula dječicu na crtanje, pisanje, slaganje legića, potragu za stvarima koje ih podsjećaju na priču, a u kadru se našla i prava maca. Poslana im je bila i slagalica Maca Papučarica kao i razni kvizovi u nekoliko digitalnih alata.

https://spark.adobe.com/Lektira-u-vrećici

 

Svakako veliko iznenađenje bilo je vezano uz lektiru Poštarska bajka K. Čapeka. U tri školska sata ispreplele su se razne aktivnosti. Na početku je u drugi razred stigao gost – poštar, djed našeg učenika, koji je pričao o poštarskom poslu, zgodama i nezgodama. Opisali smo izgled poštara i doznali što se obično krije u velikoj torbi osim bombona koje su učenici dobili na dar. Napravili smo analizu priče, događaja i likova  ubacujući u dijelove sata papirnate slagalice i listiće na kojima se učila pravilno pisati adresa primatelja i pošiljatelja. Učenici su izrađivali svoju poštansku marku, ekipe su razvrstavale stvarne i nestvarne događaje iz priče, a križaljka pred kraj objedinila je ono o čemu se razgovaralo. Za kraj bojanka poštara koju su odnijeli kući.

https://spark.adobe.com/Poštarska-bajka

 

Unatoč nastavi na daljinu i ovom digitalnom slikovnicom Nevenke Videk Pismo iz Zelengrada nastavilo se kreativno izražavanje o pročitanom djelu. Čitanje te priče u stihovima vremenski se podudarilo s obilježavanjem Dana planeta Zemlje pa je poruka o očuvanju prirode bila jača. Učenici su uz pomoć sastavnica, uputa i dodatnih objašnjenja napravili svoju prvu PIZZA lektiru te se poigrali raznim kvizovima i slagalicama.

 

Slikovnicom Elmer Davida McKeea započeli smo, još na daljinu, zadnje kreativno lektirno druženje u ovoj godini. Zadatak je bio prema smjernicama izraditi umnu mapu. Povratkom u školu odradili smo tri sata uz analizu i razgovor pomoću napravljenih umnih mapa, zabavili se uz križaljku, slagali puzzle, igrali memo, a kreativnim zadatkom nacrtali smo kako izgleda Elmerov dan i ukrasili pano. Ono što su svi ponijeli sa sobom jest to da trebamo uvažavati i poštivati razlike jer svatko je drugačiji na svoj način baš poput slonića Elmera. I ovaj se put radilo i trudilo u skladu s mogućnostima, a dobrog raspoloženja nije manjkalo.

        

 

Ne tako davno susret i razgovor s majkom bivšeg učenika urezao mi se u pamćenje kada je s velikim oduševljenjem priopćila kako je njezin dječačić nakon lektire iz vrećice Pale sam na svijetu još dugo „prorađivao“ priču i tražio sličnost s dječakom Palom. Neprestano joj se vraćao što ju je oduševilo i vrlo ugodno iznenadilo. Došao je do zaključka kako on i Pale imaju štošta zajedničko, kako vole šilterice i da  nose istu baš poput junaka priče i sl. Organizirajući lani s prvašima mini književni klub na satu lektire, koji je bio vezan uz Hrabricu, dobila sam fantastična promišljanja i stavove sedmogodišnjaka/inja kada su ušli u „tuđe cipele“ te sebe i svoje strahove poistovjetili s glavnim junakom, a njihove glumačke improvizacije uz mini kazalište lutaka nasmijale su nas i razveselile.

U zemlji u kojoj djeca uglavnom čitaju jer moraju, u kojoj se ne čita iz zadovoljstva, u kojoj nestaju kućni uzori koji čitaju pa je samim time uloga roditelja prije nas nemjerljiva te se u prvi razred osnovne škole kreće sve češće s nizom govorno-jezičnih teškoća zaista vesele i najmanji pomaci naprijed.

Oduševe i oni mali pomaci kada učenici spontano, nakon nekog vremena, sjednu na jastučiće u bibliobusu i ničim izazvani počnu naglas čitati u krugu, a slikovnica putuje od jednog do drugog. Još te više oduševe kad te zamole da im na svoju karticu posudiš baš tu slikovnicu koju nisu uspjeli dovršiti kako bi je ponijeli u razred i zajedno u krugu učionice nastavili naglas čitati da saznaju što se dogodilo s glavnim junakom. Srce ti naraste kad se to isto ponovi i onaj sljedeći put kad stigne bibliobus. Povjeruješ da si pokrenuo neki kotačić. I onda dođe epidemija i ostaneš doma, ali nastojiš vjerovati da se onaj kotačić neće potpuno zaustaviti.

Davno sam pročitala da ne moramo proputovati svijet da bismo ga vidjeli, već je dovoljno uzeti knjigu u ruke i proputovat ćemo ga cijeloga. Upravo to želim pobuditi kod svojih učenika.

Zar nam to svima ne bi trebao biti cilj?

Nije jednostavno!

Ali što jest u vremenu u kojem živimo?

 

Autorica: Maja Pignar-Mijović, dipl. uč.
(odrađeno s učenicima 2. r. OŠ Rečica)