Sat razrednika – vrijeme osobnog rasta i građenja međusobnih odnosa
Piše: Biljana Bagarić Ivezić, mag. prim. educ., učitelj mentor
Područna škola Poljanski Lug
„Pravi učitelj nije onaj koji te neprestano obrazuje, već onaj koji ti pomaže da postaneš svoj.”
Mihail Arkadjevič Svetlov
Ja – razrednik
Sebe kao razrednika vidim baš ovako kako kaže citat, kao nekoga tko učenicima pomaže da postanu svoji ili da otkriju što znači biti svoj i tko su oni zapravo. Kako se vide i kako vide sebe u odnosu s drugima.
Razrednik je (…) učitelj/nastavnik koji vrši funkciju pedagoškog, organizacijskog i administrativnog rukovodioca jednog odjela učenika.
Zanemarimo sada organizacijskog i administrativnog voditelja odjela jer nam taj dio ionako oduzima previše vremena i skreće pozornost s onog mnogo važnijega, a to je pedagoško-psihološko vođenje razreda.
Da bi učitelj bio uspješan u tom dijelu, mora imati razvijene pedagoško-psihološke kompetencije. Iznimno je važno stvaranje pozitivnog razrednog ozračja u kojem su vidljivi učiteljeva potpora, briga i zanimanje za učenikov razvoj i uspjeh koji kod učenika razvijaju sigurnost i povjerenje. Zatim učiteljeva sposobnost prepoznavanja i rješavanja problema, uočavanja različitih emocionalnih stanja kod učenika koja utječu na njegovo ponašanje u razrednoj zajednici i na uspjeh u učenju. Učitelj treba imati iznimne komunikacijske vještine, treba biti otvoren, jasan i uvjerljiv u komunikaciji. Mora imati visokorazvijenu empatiju i poštivati individualne razlike među učenicima. Važna je i učiteljeva spremnost za suradnju, fleksibilnost i za iznenadne promjene ili prilagodbe planova, ovisno o nastaloj situaciji u razredu.
Kakav još razrednik, ali i svaki učitelj, treba biti? Ponajviše motiviran i zainteresiran za svoj posao i za učenike koje ima pred sobom te pozitivan model u svemu tako da ga učenici rado slijede i ugledaju se u njega.
Kada smo osvijestili dio onoga kakav bi učitelj trebao biti, zapitajmo se u kojoj smo mjeri u svemu nabrojenome sigurni u sebe, a u kojim nam je područjima potrebna podrška ili dodatno usavršavanje za podizanje razine tih kompetencija.
Usavršavanje razrednika u tim područjima utjecat će i na razvoj potrebnih kompetencija i na podizanje samopouzdanja te potaknuti na djelovanje.
Osobno iskustvo
Prije jedanaest godina prvi sam put ušla u razred, vrlo nesigurna u sebe. Sumnjala sam u svoje metode i odluke, bojala sam se toga kako me vide učenici i roditelji. Ispočetka sam listala svoje studentske bilješke, iščitavala metodičke i druge priručnike, pregledavala prezentacije.
Negdje u svemu tome prisjetila sam se vlastitih učeničkih dana i trenutaka u kojima sam u školi najviše uživala. Bilo je to na izvannastavnoj aktivnosti u dramskoj skupini. Budući da je tema moga diplomskog rada bila Lutkarske igre u nastavi hrvatskoga jezika, odlučila sam s učenicima uvježbati nekoliko igrokaza za završnu priredbu. Sjajno su prihvatili ideje o izradi lutkica i glumi, a uvježbavajući i provodeći vrijeme u izradi lutkica, polako smo se upoznavali i zbližavali. Pustili su me u svoj mali svijet, a moj „veliki” dodatno su obogatili i tako me osnažili. Tada sam počela više vjerovati u sebe, u ono što znam i mogu – doprijeti do djece pokazujući im u čemu ja uživam i kakva sam zapravo. Moj interes za lutkarstvo i glumu probudio je njihov. Neki su se zainteresirali i za pisanje igrokaza, što je bila moja druga ljubav. Pisanjem i izvedbom tih igrokaza otkrivali su sitnice o sebi, ono što ih veseli i ono čega se boje. Naravno, skriveni iza lutke jer tako je sve lakše.
U idućim godinama postajala sam sve sigurnija u sebe kao učitelja i najugodnije sam se osjećala u razredu, a manje ugodno u kolektivu. No s vremenom su me počeli obeshrabrivati komentari kolega da sam mlada i nadobudna pa sam ostavila sa strane kreativnost, projekte, osobni rast i razvoj, stvaranje dubokih odnosa s učenicima. U mene se opet pomalo uvlačila nesigurnost (ali i bezvoljnost), baš kao i u moje učenike.
Srećom, u blizini uvijek imamo nekoga tko nas u pravom trenutku povuče za rukav i podsjeti tko smo zapravo i što možemo. Ja sam imala dvije takve osobe koje su me u pravom trenutku pogurale na pravo mjesto. Prva me podsjetila na moju kreativnosti i važnost stvaranja odnosa s učenicima, a druga na to da svoje potencijale upregnem te dodatno ojačam programom Medijacije.
Došla sam tamo sa svojim strahovima i nisam mislila da će me taj dan ljudi upoznati bolje nego što sam poznavala samu sebe. Seminar je tražio aktivnost sudionika, sudjelovanje u prikazima situacija, iznošenje prijedloga i svojih razmišljanja drugima. Tijekom čitavog seminara osjećala sam se nesigurno, kao da moje ideje i razmišljanja nisu vrijedni da ih se čuje. Slušajući ostale, i usput proživljavajući vlastite emocionalne turbulencije, donekle sam počela shvaćati kako je mojim učenicima koji nisu znali kako se izraziti i koji su bez odgovarajuće potpore postali nesigurni u svoje sposobnosti. Počela sam razmišljati o tome kako im izgraditi samopouzdanje te razviti njihove socijalne i emocionalne vještine.
Informacije koje sam dobila na seminaru Medijacije i iskustva koja sam proživjela natjerali su me na dodatno istraživanje teme socioemocionalnog učenja. U istraživanju sam povezivala naučeno sa stvarnim situacijama koje sam doživljavala na radnom mjestu i privatno. Učila sam o osjećajima, potrebama, sukobu i njegovim dobrim stranama, za koje uistinu nisam mislila da postoje. Upoznavala sam samu sebe te učila o sebi i drugima.
Na Satu razrednika
„Neka to bude vječni zakon: sve poučavati i naučiti kroz primjere, upute i primjenu u praksi.”
Jan Amos Komenski
Naučeno sam odmah odlučila provjeriti sa svojim učenicima, dijelom u svakodnevnoj interakciji s njima, a intenzivnije na Satima razrednika. Onako kako su oni primjećivali promjene na meni, tako sam i ja primjećivala promjene na njima. Veću otvorenost u komunikaciji i primjenu naučenoga tijekom nastave i odmora.
Područja kojima smo posvetili najviše pozornosti bila su prepoznavanje i razlikovanje osjećaja, empatija, komunikacija, samopouzdanje, razvoj slike o sebi, stvaranje dobrih navika, postavljanje ciljeva, poštivanje različitosti i rješavanje sukoba. Najbolje učimo kada učimo iz iskustva, zato su najbolji načini za učenje tih sadržaja bili dramatizacija i igranje uloga, kao i govorno izražavanje primijećenih osjećaja u određenim trenutcima, uočavanje uzroka i posljedica događaja i odigranih situacija. U početku je sve to učenicima bilo vrlo zahtjevno jer su se teško opuštali i prepuštali, još su teže oblikovali svoje misli i osjećaje te ih iznijeli pred drugima. Ali i takve situacije bile su prilika za učenje.
„Vlastitih misli postajemo svjesni kad ih pretočimo u riječi.”
Lav S. Vigotski
(Prijedloge aktivnosti možete pogledati u snimci webinara Osobni i socijalni razvoj kroz aktivnosti na Satu razrednika na Alfa Portalu, https://event.on24.com/wcc/r/3572168/A9F5E5BED1AB2219FCC9CE43E2AC567A, a razradu aktivnosti u pripremama za Sat razrednika za 3. razred.)
Tijekom godine učenici su u svoju razvojnu mapu umetali listiće s naših radionica na Satu razrednika, svoje radove i komentare na provedene aktivnosti, a na kraju godine ispunjavali su listu samoprocjene. Pomoću tih aktivnosti osvijestili su koliko su novih vještina naučili i koliki su napredak ostvarili na svom razvojnom putu. Na početku ove školske godine još smo jednom zajedno pregledali njihove mape kao polazišnu točku za ono na čemu još trebaju poraditi.
Ove godine na Satu razrednika usredotočili smo se na učenje novih vještina koje se ponajviše odnose na međupredmetnu temu Učiti kako učiti, ali i dalje nismo zanemarili rad na socioemocionalnim vještinama. Za to nam je poslužila društvena igra OSR za razvoj i usvajanje osnovnih socijalnih i emocionalnih vještina te poticanje osobnog rasta i razvoja pomoću koje učenici vježbaju usvojene vještine na zanimljiv i drukčiji način.
Igru sam osmislila koristeći se znanjima stečenim na seminaru Medijacije i Napredne medijacije, istraživanjem literature i pomoću iskustva stečenog u radu s učenicima.
(Društvena igra može se pronaći na Alfa Portalu, u mapi Sat razrednika u 3. razredu.)
Igra se može igrati u grupi ili u parovima, a pomaže učeniku u razvoju i usvajanju osnovnih emocionalnih i socijalnih vještina, razvoju slike o sebi, razvoju komunikacijskih vještina, usvajanju strategija rješavanja sukoba, uspostavljanju i održavanju odnosa, prepoznavanju potencijalno ugrožavajućih situacija i reagiranju na njih, planiranju vremena i ciljeva.
Na ponuđenom prijedlogu igraće ploče označena su mjesta za kretanje i mjesta za kartice aktivnosti u bojama. Svaka boja označava jedno područje osobnog i socijalnog razvoja. Učenici postavljaju figure za pomicanje na početno polje. Prvi učenik baca kockicu i pomiče se po obojenim poljima za onoliko mjesta koliko pokazuje kockica, tj. za dobiveni broj. Zatim izvlači karticu u boji polja koje je zauzeo te odgovara na pitanje ili objašnjava situaciju. Ako točno odgovori ili objasni, zadržava karticu u određenoj boji. S jednom karticom učenik postaje početnik u određenom području. Kada skupi tri iste kartice, dobiva značku naprednoga, a s pet kartica postaje stručnjak.
Na karticama su raznolika pitanja i situacije. Jedan je dio teorijski, a obuhvaća sadržaje koje smo naučili u 3. razredu na Satu razrednika, a drugi dio čine situacije koje su učenicima bliske iz obiteljskih i prijateljskih odnosa i koje su im omogućile primjenu naučenoga. Tijekom igranja bilo je zanimljivo gledati učenike kako spontano izrazima lica prikazuju osjećaje izazvane situacijom na kartici, a posebno je zanimljivo bilo čuti kada se suprotstave jedni drugima u odgovorima i kada se argumentima zalažu za svoj odgovor.
Ponekad je u igri bio potreban moj veći angažman oko pojedinih situacija i pomoć pri formuliranju učeničkih odgovora, što mi je bio pokazatelj da je potrebno još mnogo rada u ovom području kako bi učenici razvili svoje vještine komunikacije, izražavanja osjećaja, oblikovanja i razjašnjavanja vlastitih misli.
U području donošenja odluka većina je učenika vrlo svjesna toga koje su ispravne odluke, ali u razgovoru pokazuju da češće odabiru učiniti ono što im je u tom trenutku lakše ili ugodnije.
Postavljanje konkretnih i jasnih ciljeva svima je bilo vrlo teško. Uglavnom su postavljali dugoročne ciljeve bez jasnih koraka za njihovo ostvarenje.
No najviše me veseli vidjeti kako imaju iznimno razvijenu empatiju i ideje o nenasilnom rješavanju sukoba, a na moj komentar kako mi je drago što su sjajni u tom području jedan mi je dječak rekao: To je zato što vi to tako radite pa mi vidimo od vas.
U toj rečenici ogleda se bit razrednika i njegova utjecaja: imamo veliku moć u oblikovanju učenikova ponašanja, razmišljanja i stajališta, stoga bi bilo potpuno nerazborito zanemariti tu moć.
Iskoristite svoj utjecaj i utrošite vrijeme provedeno na Satu razrednika na međusobno upoznavanje i produbljivanje odnosa. Vama i vašim učenicima to će donijeti osobni rast i razvoj te će pozitivno utjecati na odnose u zajednici, kao i na uspjeh u učenju.
Budimo primjer i pozitivan model koji će učenici ne samo htjeti slijediti nego i voljeti slijediti.
1. Kaurloto Martinić, Đurđica; Jelačić, Agnes. Razrednik – uloga i zadaće. Split. http://os-ilribar-labin.skole.hr/roditelji/razrednik_uloga_i_zada_e (pristupljeno 1. prosinca 2022.).
2. Lonke, Kirsti. 2020. Fenomenalno učenje iz Finske. Naklada Ljevak. Zagreb.
3. Ljubetić, Maja; Kostović-Vranješ, Vesna. 2008. Pedagoška (ne)kompetencija učitelj/ica za učiteljsku ulogu. Odgojne znanosti 10/1. 209‒230.