Prehrambene navike učenika razredne nastave
Piše / autor rada: učitelj Vedran Kelemen, Osnovna škola Lipik
Od siječnja 2023. godine odlukom Vlade RH više od 300 tisuća osnovnoškolaca ima pravo na jedan besplatan obrok. Brzo nakon uvođenja mjere javili su se razni organizacijski problemi. Neki roditelji kritizirali su jelovnike škola. Dio komentara bio je usmjeren i prema tome što djeca jedu kod kuće te je li kvaliteta prehrane kod kuće kvalitete kakve bi trebala biti. Kurikulum predmeta priroda i društvo te sat razrednika poučava od najranijih školskih dana učenike o pravilnoj prehrani.
Upravo zbog dosadašnjeg iskustva, u ovom radu provjerava se kako se učenici hrane kod kuće i pokušava usporediti s njihovom prehranom u školi. Korištena je anketa izrađena za provjeru učeničkih navika prehrane kod kuće i u školi. Učenici su anketu ispunjavali u 4 škole središnje Hrvatske zajedno s učiteljima na Satu razrednika. Anketu je ispunilo 70 učenika. Anketa je potvrdila stav da se velik dio učenika barem djelomično pravilno hrani kod kuće, te je potvrđena uska korelacija između izbirljivosti u školskoj kuhinji i kupovine hrane na kioscima ili u pekarama. Ipak, pozitivno je što učenici redovito jedu voće te uglavnom piju vodu, dok su umjereni kod konzumacije slatkiša.
UVOD
Od siječnja 2023. godine oko 311 tisuća osnovnoškolaca ima pravo na jedan besplatni školski obrok. Mjera je to Vlade RH za čiju se provedbu izdvaja oko 550 milijuna kuna. [1]
Ranija istraživanja inicijative „Pravo svakog djeteta na školski obrok“ [2] pokazala su da oko 45% učenika u Hrvatskoj ne pojede ništa u školi. Brzo nakon uvođenja mjere javili su se razni organizacijski problemi od kojih je najveći da nemaju sve škole jednake uvjete za provedbu. Neke škole još uvijek organiziraju nastavu u dvije ili tri smjene, imaju 1000 ili više učenika, a usto imaju i mali kapacitet školske kuhinje.
Prvi tjedan nakon uvođenja besplatnog školskog obroka niz roditelja je na društvenim mrežama reagirao kako njihova djeca dobivaju sendviče, pizze, pizza peciva, „junk food“, odnosno hranu niske vrijednosti. Također su se postavila pitanja je li 10kn po učeniku dovoljno za kvalitetan obrok, odnosno gdje završi višak novca ako učenik dobije obrok koji je jeftiniji od 10kn. Na društvenim mrežama svjedočio sam oštroj raspravi nakon što je u jednoj moslavačkoj školi učenik fotografirao „sendvič“ kojim niti on niti roditelji nisu bili zadovoljni. Učenik je sendvič odnio kući, a meso iz sendviča „nije htio pojesti niti pas, ponjušio je i otišao“. Komentari su bili razni, uglavnom negativni prema školi, ne uzimajući u obzir kakve uvjete ta škola ima i je li škola imala dovoljno vremena za pripremu. Dio komentara bio je usmjeren prema tome što djeca jedu kod kuće te je li kvaliteta prehrane kod kuće kvalitete kakve bi trebala biti. Rasprava se nastavila time što su djeca nekoć jela u školi i što danas djeca jedu, te kakve su inače njihove prehrambene navike.
Slika 1: Fotografija spornog sendviča
Radim u manjoj osnovnoj školi zapadne Slavonije. Moja škola ima oko 300 učenika. Bio sam učenik te škole, a sad sam učitelj već gotovo 12 godina. Cijelo svoje školovanje hranio sam se u školi, a u školi i danas radi ista kuharica kao i prije 30 godina. Pamtim školsku kuhinju kao fantastičnu, a isti standard nastavlja se i danas.
Slika 2: Tjedni jelovnik jedne zapadnoslavonske osnovne škole
Slika 3: Tjedni jelovnik jedne zapadnoslavonske osnovne škole
Kapaciteti naše kuhinje sasvim su zadovoljavajući, oprema je moderna i u kuhinju se redovito ulaže. Učenici imaju 5 kuhanih obroka tjedno, najmanje jedno ili dva variva tjedno, raznoliku, toplu hranu. Uz obrok najčešće dobiju nekakav komad voća ili slasticu. I prije uvođenja mjere u mojoj školi se hranila većina učenika, dio preko raznih mjera za sprečavanje siromaštva. Prije uvođenja mjere besplatnog obroka u mojoj školi hranio se zanemarivo manji broj učenika nego danas, i to uglavnom zbog izbirljivosti a ne neimaštine. Naime, jednostavnije i „ukusnije“ je bilo kupiti pizza pecivo na kiosku preko puta škole. I danas, nakon uvođenja mjere, podjednak broj učenika ulazi u kuhinju kao i ranije. Zapravo je, na oko, zanemariva razlika u broju učenika koji se redovito hrane u kuhinji prije i poslije uvođenja mjere. Većina učenika mog 3. razreda prije dolaska u školu kupuje na kiosku raznu hranu koju donose u školu. Upravo zbog mog dosadašnjeg iskustva odlučio sam provjeriti kako se učenici hrane kod kuće i pokušati to usporediti s njihovom prehranom u školi.
Slika 4: Obrok učenika jedne zapadnoslavonske osnovne škole
Slika 5: Obrok učenika jedne zapadnoslavonske osnovne škole
Slika 6: Obrok učenika jedne zapadnoslavonske osnovne škole
Slika 7: Obrok učenika jedne zapadnoslavonske osnovne škole
Slika 8: Obrok učenika jedne zapadnoslavonske osnovne škole
CILJ
Učenici u školu dolaze s gotovim sendvičima i raznim slanim i slatkim poslasticama. U zadnje vrijeme sve češće učenici ispituju smiju li u školsku kuhinju unijeti neki svoj obrok koji donesu. Anketom [3] koju sam djelomično prilagodio ovom radu sam želio istražiti prehrambene navike učenika razredne nastave kod kuće i povezati s odbijanjem nekih obroka u školi. Anketu su ispunjavali učenici razredne nastave nekoliko škola središnje Hrvatske (Lipik, Zagreb, Petrinja, Pakrac). U anketi je sudjelovalo 70 učenika koji su anketu ispunjavali u školi sa svojim učiteljima. Prije ispunjavanja ankete upoznati su s načinom provođenja ovog ispitivanja a anketu su ispunjavali anonimno. Anketu su učenici ispunjavali u drugoj polovici siječnja te prvoj polovici veljače 2023. godine.
REZULTATI
Rezultati pokazuju da čak polovina učenika kod kuće nema svaki dan kuhani ručak. Također, manje od polovine učenika svakodnevno kod kuće doručkuje.
Dijagram 1: Kod kuće jedem kuhani ručak
Većina učenika kod kuće ima svakodnevno ili povremeno užinu, a učenici koji imaju međuobrok kod kuće uglavnom izabiru voće, i to više od polovice i dva ili više komada dnevno. Čak četvrtina školaraca za užinu kod kuće jede sendvič.
Kod 90% školaraca se svakodnevno na meniju može naći barem jedna porcija povrća. Nešto manje od polovine učenika tvrdi da ponekad jedu konzerviranu hranu, dok tri četvrtine jede povremeno „fast food“. Anketa pokazuje da su kod kuće i umjereni što se tiče konzumacije slatkiša, pa tako tek nešto više od 10% učenika tvrdi da svakodnevno jede slatkiše.
Dijagram 2: Slatkiši i grickalice su u tvojoj dnevnoj prehrani zastupljeni
Što se tiče mliječnih napitaka i tekućine, tri četvrtine učenika popije barem jednu šalicu mlijeka dnevno, dok gotovo 10% uopće ne konzumira mlijeko. Tri četvrtine učenika tvrdi da većinom za žeđ piju vodu, a petina ih pije svježe voćne cijeđene sokove.
Dijagram 3: Kad sam žedna/žedan, kod kuće najčešće pijem
Pomalo zabrinjavajuće je da kod anketiranih koji su mahom mlađi od 10g više od 90% učenika svakodnevno ili povremeno pije cappuccino.
Što se tiče navike jedenja u školi i kupovanja hrane na kiosku ili u pekari, došli smo do uzročnoposljedične veze. Naime, polovica učenika u školi pojede sav obrok, dok malo manje od polovice kaže da u školi bira što jede te pojedu ono što im se sviđa a izbjegavaju hranu koju ne vole. Povezano s tim, više od 80% učenika svakodnevno ili nekoliko puta tjedno kupuje hranu na kiosku ili u pekari prije nastave.
Dijagram 4: U školi pojedem sav obrok
Dijagram 5: Kupujem hranu u pekari ili na kiosku
Gotovo polovica učenika tvrdi da bi vjerojatno ili sigurno jela u školi češće da je u ponudi više „fast food“ hrane.
Dijagram 6: Češće bih se hranila/hranio u školi da je na jelovniku više „brze hrane“
Neki od prijedloga učenika za „poboljšanje“ ponude u školskoj kuhinji uključuju pizzu, palačinke, burek, puding, špagete, lazanje, mljeveno meso, sladoled, buhtle, linolada, McDonalds hrane, ćevapa, hamburgera, a znalo se naći i nešto zdravije i pravilnije prehrane poput kolača od mrkve, juhe, juhe od bundeva, špinata ili morskih plodova.
RASPRAVA
Prema Ministarstvu zdravlja Republike Hrvatske, glavni ciljevi školske prehrane su: promocija pravilnih prehrambenih navika, sigurnost i usklađenost s propisima, prikladnost obroka u odnosu na potrebe, i to ne samo u odnosu na nutritivne karakteristike recepata i predložene hrane, načina termičke obrade, već i u odnosu na organoleptička svojstva, poništavanje vremena i načina usluga, udobnosti i dostupnosti, razuman odnos između kvalitete i cijene, zadovoljstvo
korisnika. [4]
Kurikulumi predmeta priroda i društvo [4] te sata razrednika [5] poučavaju od najranijih školskih dana učenike o pravilnoj prehrani. Učenici uče o obrocima, vrsti i nazivu, piramidi pravilne prehrane, o raznolikoj prehrani, važnosti prehrane za zdravlje, uče kako rasporediti obroke i sl.
Izdvojio sam za primjer neke od ishoda koje bi učenici trebali usvojiti u 1. i 4. razredu:
1. razred: Pravilna prehrana, PID OŠ A.1.1. navodi dnevne obroke povezujući ih s očuvanjem zdravlja; PID OŠ B.1.1. brine se za očuvanje osobnoga zdravlja; PID OŠ C.1.2. ponaša se odgovorno prema svom zdravlju; PID OŠ A.B.C.D.1.1. donosi jednostavne zaključke [5] 4. razred: međupredmetna tema zdravlje A.2.2.A razlikuje pravilnu od nepravilne prehrane i razumije važnost pravilne prehrane za zdravlje [6]
U mojoj školi u školskoj kuhinji učenici na pravilan način mogu naučiti o raznolikoj prehrani te uvrštavanju svih dijelova piramide u jelovnik. Učenici s kuharicama peku pekmez, kisele kupus, a kuharice rado uskoče i u razne radionice i pomognu pri pripremanju nekih obroka u sklopu razrednih projekata.
Moje dosadašnje iskustvo govori kako učenici predmetne nastave provode manje vremena u školskoj kuhinji jer su dosta izbirljiviji od učenika razredne nastave. Također, moja pretpostavka prije provođenja ankete bila je da učenici rjeđe u školi jedu hranu koju ne vole poput variva a češće pojedu obroke s mesom ili tjesteninom te mliječne poput grisa. Učenici predmetne nastave dođu u školsku kuhinju po desert dok glavno jelo najčešće ostave, pogotovo ako im nije po volji. S druge strane, preko puta škole nalazi se kiosk s brzom prehranom i grickalicama na kojemu je 20 minuta prije početka nastave i pod svakim velikim odmorom strašna gužva.
Anketom je potvrđena uska korelacija između izbirljivosti u školskoj kuhinji i kupovine hrane na kioscima ili u pekarama. Pokazalo se da većina učenika ipak bira hranu koju voli jesti, a smatram to povezanošću s prehrambenim navikama kod kuće. Ipak, pozitivno je što učenici redovito jedu voće te uglavnom piju vodu, dok su umjereni kod konzumacije slatkiša.
Usporedivši neke dobivene rezultate s ranijim istraživanjima, u mojoj anketi manje od polovice učenika izjasnilo se da doručkuje, dok ranija istraživanja Butkovića iz 2017. godine pokazuju da 58,46 % učenika mlađe školske dobi doručkuje prije polaska u školu, a 41,54 % učenika ne doručkuje. [7] Nadalje, istraživanje iz 2017. pokazuje da 72,30 % učenika odabire vodu kao tekućinu koju konzumira tijekom dana, a ostatak učenika odabire gazirana pića, voćne sokove ili sirupe, a slične brojke su i u ovoj anketi. [7] Ranije istraživanje pokazuje da čak 65% učenika svakodnevno konzumira slatkiše, dok smo u anketi došli do iznenađujućeg podatka da samo 11% učenika svakodnevno konzumira slatkiše. [8]
ZAKLJUČAK
Iako učenici kod kuće djelomično pokazuju neke dobre prehrambene navike (konzumaciju vode, velik udio voća i povrća u prehrani), s druge strane pokazuju izbirljivost u školi i ne jedu redovito obrok koji im pripreme kuharice. Učenici su skloni biranju hrane te ne jedu hranu koju ne vole, dok s druge strane odabiru hranu lošije kvalitete s kioska ili iz pekare. Također, kod kuće otprilike polovica učenika ne ruča svakodnevno kuhanu hranu a čak četvrtina za međuobrok bira sendviče.
LITERATURA
1. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2022_12_156_2531.html
2. https://www.srednja.hr/novosti/skoro-pola-djece-ne-jede-nista-u-skoli-roditelji-sesrame-prijaviti-dijete-za-besplatan-obrok/
3. https://www.skole.hr/istrazivanje-na-skolskoj-razini-prehrambene-navike-ucenika/
4. Ministarstvo zdravlja Republike Hrvatske. (2013). Nacionalne smjernice za prehranu učenika u osnovnim školama. Zagreb
5. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_7_147.html
6. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_7_157.html
7. Butković, H. (2017). Prehrambene navike i razina tjelesne aktivnosti učenika 4. razreda. Osijek: Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku. (diplomski rad)
8. Križaić, B. (2021.). Prehrambene navike djece mlađe školske dobi: Što da jedem, gladna/gladan sam?. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet (diplomski rad)